POVREDA SENIORSKOG REPREZENTATIVCA SRBIJE I VOZAČA SLOVENAČKE ADRIJE

Dušanu Rajoviću naprsao lakat desne ruke
Dušan Rajović (20), umesto da je sa kolegama na Trci kroz Hrvatsku, trenutno boravi u rodnom Kraljevu, preciznije na relaciji Kraljevo-Beograd. Razlog je, na žalost povreda koju je reprezentativac Srbije i vozač slovenačke Adrije doživeo na treningu.
Posle pregleda na Institutu za ortopedsko-hirurške bolesti „Banjica“ u Beogradu, ustanovljeno je da je naprsao lakat desne ruke i da će Dušan dve sedmice sigurno morati da nosi gips.
Kako je došlo do povrede i šta je prethodilo velikom pehu za odličnog srpskog drumaša, objasnio je upravo Rajović:
– Ispostavilo se da je taj petak 13. april baš bio baksuzan za mene. Vozio sam na treningu u Sloveniji kada je ispred mene naleteo pas. Pokušao sam da izbegnem nekako ali pri punoj brzini i činjenici da mi se bukvalno podvukao pred prednji točak, pao sam i nagnječio lakat. Čim je počao da otiče, shvatio sam da nije baš tako bezazleno. Došla su kola hitne pomoći, urađen je prvi pregled a onda sam se odmah uputio u Srbiju. Posle detaljno obavljenih lekarskih analiza na Institutu na Banjici, dijagnostikovana je povreda – napsrnuće lakta desne ruke i odmah mi je stavljen gips, koji ću da nosim dve nedelje. Posle sledi terapija – preneo je Rajović.
Kako se Vi osećate, sjano ste startovali u sezoni?
– Prvo, moram da kažem da mi je ovo prva ozbiljnija povreda u karijeri. Sa druge strane, znam šta je biciklizam i šta se sve dešava u ovom sportu. Naravno da mi je krivo što neću moći da vozim i Trku kroz Hrvatsku, ali šta je tu je. Nastavljam praktično sa odmorom, a dok imam gips, videću da se posvetim malo vožnji sobnog bicikla. U Kraljevu sam do daljnjeg, a u Beograd dolazim na redovne kotrole. Konkretno, ako govorimo o trci kroz Hrvatsku, znam da je ekipa ostala bez lidera i to u sprintu. Ali ovakav epilog niko nije mogao da predvidi – kaže na kraju Dušan Rajović, već drugu
godinu uzdanica Adrije Mobil. Odmah pošto je doznao težinu povrede, Rajović je zvao trenera i kolege iz tima a oni su odreagovalii više nego ljudski:
– Nijednog trenutka nisu spomenuli kada se vraćam na stazu i slično. Pružili su
mi maksimalnu podršku, zovu gotovo svaki dan i strašno im je žao. Veliki su genijalci nema šta…